Imao sam bajkovito djetinjstvo odrastajući na zapadnoj strani Detroita. Moja tri brata i ja živimo u istoj kući u kojoj smo odrasli i gdje se sada brinemo o našoj 93-godišnjoj majci.
Tokom mojih tinejdžerskih godina, bio sam okružen ljudima koji su svakodnevno govorili da su „Meksikanci došli u ovu zemlju da nam ukradu poslove!” Kao i mnogima, meni su isprane glasine, izmišljotine i izmišljene priče da vjerujem da nam imigranti uzimaju. Od tada sam shvatio da je ovo veliki mit, još jedna laž koja nas razdvaja i sprečava da se okupimo.
Cijeli život sam se zalagao za građanska prava, boreći se za jednake mogućnosti i zaštitu. Oba moja roditelja su bili članovi sindikata, tako da sam rano naučen da budem lojalna sindikalna osoba i da se borim za ono što je ispravno. Kao domar u lokalnoj javnoj školi, radim rame uz rame sa ljudima boje kože i imigrantima koji imaju još manje sreće od mene, ljudima koji preuzimaju sve neophodne poslove – one koje niko drugi nije voljan da radi.
I see folks who are trying to build a better life for themselves and their children. They work hard and want the same basic things we all want: the freedom to live, love, and provide for our families. My neighbors and coworkers aren’t taking from us, they are contributing to this country and giving back to their communities. Immigrants deserve the same thing I deserve: a fair share and a fighting chance.
Danas moj kvart nije nimalo kakvog ga pamtim. Moja porodica ne živi baš od plate do plate—već više kao od plate do plate. Nakon lomljenja kruha sa svojim sindikalnim sestrama i braćom u boji, imam više simpatije u svom srcu za ljude koji pokušavaju ostati na površini u ovoj „zemlji mogućnosti“ bez splava za spašavanje.
Upoznao sam svog brata imigranta iz sindikata, mladića koji je bio zatočen i odvojen od svoje djece. Sada, kada se zazvoni na vratima, njegova djeca se uspaniče jer misle da neko dolazi da im odvede tatu. To je strašna sramota. Niko ne treba da živi u stalnom strahu. Još jedna moja sestra sindikalne imigrantice je doktorka – osoba koja iscjeljuje i saosjeća – koja je izgubila posao samo zato što je kasnila papirologija. Ljudi koji dolaze ovdje postaju vitalni subjekt za rast naše ekonomije.
Inspirišu me njihove priče o borbi, žrtvovanju i bolu. Zato igram lik na svojim sindikalnim događajima, “One D Woman” (D za Detroit) jer sam posvećen tome da govorim protiv svake nepravde sa kojom se suočavaju moji kolege iz radničke klase. Svaki put kada je skup ili protest, “One D Woman” izlazi u znak solidarnosti da pokaže našu moć kao jednog naroda, jedne zajednice, jednog našeg Detroita. Moj lik je rođen iz kampanje One Detroit koju su započeli domari Local 1 u Detroitu nakon osvajanja povijesnog ugovora 2018. One Detroit kampanja je usredsređena na nastojanje da se osigura da se ulažu svi marljivi građani Detroita, počevši od pristupa dobrim sindikalne poslove koji im omogućavaju da se cjenkaju za plaću i beneficije koje su im potrebne da bi napredovali usred ponovnog oživljavanja grada.
Tokom mog putovanja u DC da bih se zalagao za imigrantsku pravdu, imao sam priliku razgovarati sa senatorima i podijeliti svoje gledište o tome kako trebamo podržati naše sestre i braću imigrante i kako su i oni dužni podržati nas. Molim sve koji čitaju moju priču da prenesu ovu poruku: Imigranti su ključni za oporavak Amerike. Oni su naši prijatelji, naše komšije i tu su da stvore jače zajednice za sve nas.